Will Firth
Postoji izreka u književnom djelu zvanom Biblija koja mi se zbog slikovitosti jako dobro sviđa, iako sam bezbožnik (u pozitivnom smislu): “Lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.” A ja uzvraćam: “Lakše je klokanu kroz ključanicu skočiti nego rođenom Australcu izučiti vaš jezik.” Ipak, svojski se trudim.
Rajski svibanj 2017. provodio sam u Pazinu. “Je li bilo lijepo?” pitaju me površni znanci, povezujući pojam “Hrvatska” isključivo s jadranskim plavetnilom i prženjem na suncu. “Pa, jeste,” odgovaram, “ali nisam bio na plaži”. Tijekom rajskog maja bio sam uglavnom kaluđerski posvećen i marljiv jer sam pod vremenskim pritiskom radio na prijevodu mladenačkog djela Miroslava Krleže, “Izlet u Rusiju”. Uživao sam u radnoj tišini s “bijelim šumom” Pazančice u ušima i – u kratkim pauzama – sa primamljujućom blizinom jame pred očima. Umalo sam zaboravio da inače živim i radim u centralnom dijelu ludog velegrada Berlin, koji me češće guši… Vjetarac je nosio mirise cvjetajućih bazge i bagrema kroz balkonska vrata, obično otvorena, dok sam prevodio zaglavlje “Ulazak u Moskvu”, u kojem autor bilježi svoje prve čulne utiske o ruskoj prijestolnici (mahom negativne), i filozofira o mirisima… Postojale su neke čarobne paralele.
Osjećao sam se privilegiranim. Unatoč mjestimičnom pričanju o “suautorstvu prevoditelja”, većina ljudi unutar i izvan književnog svijeta još uvijek smatraju da smo mi prevoditelji nešto manje vrijedni, nešto manje važni, nego “pravi” pisci. Dobro, možda i jesmo. Stoga mi je bila posebna čast kao predstavnik ove “niže vrsti” kreativaca biti izabran proboraviti u unikatnoj Kući za PISCE u tihom gradu Pazinu, daleko od turbokapitalističkog pruskog ludila.
Moja preporuka: čak ako ste u vremenskom tjesnacu, kao što sam bio ja, uzimajte malo vremena za šetnje oko grada. Nećete se kajati. Obavezno prošetajte se po Rimskom putu do lijepog slapa “Pazinski krov” (samo 10-15 minute od Kuće).
Za pivopije: Istra ima sasvim uredno pivo pilsnerskog tipa, iz Buzeta. Zove se Favorit. Barem u ovom pogledu osjećao sam da sam još uvijek kod kuće, u Njemačkoj. Probajte i uživajte!
Ukratko: Kuća za pisce je idealno mjesto za radni posjet i daruje snagu – to je barem moje iskustvo – za naredne borbe protiv vetrenjača… i pokušaje skakanja kroz ključanicu. Hop!
Will Firth