Dinko Telećan

nad Pazinskom jamom

ako nad bezdanom se spotakneš
onda padaš zauvijek;
nad ponorom je drugačije –
dno je dohvatno
a ima i nastavak:
jezero pod gradom
i tok koji te izbaci na neku obalu
i produži ti bijeg
i to je on ovdje dolje
koji gleda te očima od crne magle
o tako studen i okat
abyssus abyssum invocat

prođe tako vrijeme
prijetnje budu smješnije
rasporediš oči po liticama
skutriš se u Hiži od besid
i od besida gradiš hiže
tada s ponorom bivaš blizak
tada ste sve bliže i bliže
već ste kao prst i nokat
jer
abyssus abyssum invocat

i tražiš toplinu ovdje gore
na sigurnom izmjerenom terenu
nalaziš podlogu stopalima
obuvaš ih u šlape
kao par smrznutih životinja
prstima iznalaziš oslonce tople
ali spasonosni tu nisu
ni svila damast ni brokat
jer
abyssus abyssum invocat

i prođe još vremena
udomaćiš se i zahvaljuješ
što primio te još jedan prostor
što uvezao te u sebe
i štiti te od onog što slutio nije
Jules Verne
i toplije je
ali ne bi te izbavilo iz tog onog
ni da se utopliš u kući na trokat
jer
abyssus abyssum invocat

i onda krv hoćeš krvlju
potvrditi
biti stamen krušan nadponoran
i sjetiš se da dvojica su na kraju
Bog i vino
a tu je teran vjeran
što ga čedno danju kušat možeš
a noć kad nad Jamom se zgusne
i lokat
jer
abyssus abyssum invocat

 

Pazin,
ožujak/travanj 2013.