13. Književna nagrada „Edo Budiša“ ide Tamari Bilankov za knjigu „Iz kuće po kojoj pada kiša“

Godišnja književna nagrada Istarske županije – Regione Istriana „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Edu Budišu (1958. – 1984.). Nagrada „Edo Budiša“ sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura. Nagrada se dodjeljuje autoricama i autorima do 35 godina starosti kojima je u protekloj godini objavljena zbirka kratkih priča.

Nagrada se dodjeljuje od 2012. godine, a dosadašnje dobitnice i dobitnici su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić, Ana Schnabl, Luiza Bouharaoua, Almin Kaplan, Igor Ivko i Sara Kopeczky.

Na natječaj je ove godine stiglo devet zbirki. Žiri je u finale uvrstio sljedeća tri naslova: „Iz kuće po kojoj pada kiša“ (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb) Tamare Bilankov, „Habia Rubica“ (Raštan izdavaštvo, Beograd) Marije Marković i „Kitovi koji imaju drugačije frekvencije“ (Plato izdavaštvo, Beograd) Olivere Mitić. Žiri u sastavu Vanesa Begić, Roberta Špoljarić, Boris Koroman,  Zoran Damjanović i Neven Ušumović odlučio je da ove godine nagradu dobije Tamara Bilankov.

OBRAZLOŽENJE: “Iz kuće po kojoj pada kiša” Tamare Bilankov zbirka je od šesnaest priča. U dijalogu s tekstovima ilustracije su Ivane Pipal. Bilankov je interdisciplinarna umjetnica koja se, osim književnošću, bavi i animacijom, videom, novim medijima i likovnom umjetnošću što se u njenim pričama očituje u fascinantnoj vizualnoj imaginaciji i u izrazito konceptualnom pristupu naraciji.

Iako između pojedinih priča nalazimo motivske, pripovjedne i žanrovske poveznice, autorica čitatelja do kraja zbirke iznenađuje stalnom izmjenom pripovjednih postupaka, značenjskim pomacima i ponajviše začudnim, ironičnim i satiričnim humorom. Njezine su junakinje djevojčice i žene, ali i kraljevi, grobari, ptice, prasice, zečevi i lisice. Dječja mašta ide do propitivanja božanske egzistencije, basne dobivaju distopijski karakter, a motorika znanstvenofantastičnog pojmovnika zaustavlja se psovkom i žargonskim izrazima. Hladnoću i prazninu školskih učionica, administrativnih ureda i zatvora zapljuskuju valovi nesputane, groteskne, „divlje“ imaginacije.

Pri tome riječ je o vrlo ozbiljnoj zbirci priča koja se bavi ženskom tjeskobom u patrijarhalnoj režimu podjele moći, podvojenim i fluidnim identitetima, religioznim modusima istine i laži, ekološkom katastrofom i „životom nakon smrti“. Junaci Tamare Bilankov djeluju kao da ih Smrt čeka iza ugla, kao da je apokalipsa već na obzoru, odnosno kao da se kraj svijeta već dogodio pod suncem koje „svijetli mrakom“. U takvim okolnostima ostaje vremena zaista samo za kratku priču i oproštajni smiješak na kraju.

Tamara Bilankov (Split, 1988.) magistrirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao i na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila i poslijediplomski stručni studij na Radboud Sveučilištu u Nizozemskoj za RITHA praktičara (stručnjaka za edukaciju darovite djece i učenika). Od 2015. godine radi kao edukatorica na filmskim i umjetničkim radionicama u okviru udruge Blank, a od 2016. kao profesorica filma, videa, animacije i vizualne komunikacije u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, među kojima je i nagrada Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, u sklopu koje joj je objavljena zbirka kratkih priča „Iz kuće po kojoj pada kiša“. Članica je Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika.