Srđan Srdić – dobitnik prve nagrade “Edo Budiša”
U Pazinu je 19. i 20 svibnja održan 16. Međunarodni susret izdavača „Put u središte Europe“. Organizator susreta je Pučko otvoreno učilište u Pazinu. Nakon književne večeri na kojoj su nastupili autori nagrađeni prošle godine, proglašeni su ovogodišnji dobitnici nagrada.
Komisija za nagrade Međunarodnog susreta izdavača “Put u središte Europe” 2012. u sastavu: Vanesa Begić, Neven Ušumović, Darija Žilić i Ivan Sršen odlučila je da se na ovogodišnjem Susretu dodijele sljedeće nagrade:
1. Prva književna nagrada “Edo Budiša” koju dodjeljuje Istarska županija mladom autoru (do 35 godina) najbolje zbirke kratkih priča objavljene u prošloj godini u regiji:
Srđan Srdić za zbirku priča “Espirando” (Stubovi kulture, Beograd, 2011.)
Zbirka kratkih priča “Espirando” Srđana Srdića (Stubovi kulture, Beograd, 2011) odlikuje se izvanrednom književnom kvalitetom koja se očituje na svim razinama pripovjednog teksta: od originalne metaforike i inventivne rečenične sintakse do osmišljenih i raznovrsnih pripovjednih strategija. Većina Srdićevih priča sažeto bi se mogla opisati pojmom koji se navodi na početku priče Zozobra: one su poput zvučnih pejsaža (soundscapes), prožete su ritmom, “bukom” i postapokaliptičnom metaforikom. Pri svemu tome priče ostaju otvorene čitatelju, na značenjskom planu ovi tekstovi oštro zasijecaju u bolesno tkivo suvremenog društvenog života, postavljaju bitna etička pitanja, a sam se autor ponekad i jednoznačno stavlja na stranu slabih i ugroženih. Riječ je o prozi koja uvjerljivo, snažno i slojevito ulazi u sukob s aktualnim trenutkom naše svakodnevice.
Srđan Srdić rođen je u Kikindi 1977. godine. Diplomirao je na katedri za opću književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu, gdje je trenutno na doktorskim studijima. Urednik je Međunarodnog festivala kratke priče KIKINDA SHORT. Objavljivao je u “Zarezu”, “Quorumu”, “Knjigomatu”, “Poljima”, “Povelji”, “Severnom bunkeru”… Godine 2007. dobio je prvu nagradu na natječaju zrenjaninskog časopisa “Ulaznica”. Godine 2009. dobio je nagradu “Laza Lazarević” za najbolju neobjavljenu srpsku pripovijetku. Njegov prvi roman “Mrtvo polje” objavila je ugledna beogradska nakladnička kuća “Stubovi kulture” 2010., a zbirku priča “Espirando” 2011. godine. Za “Espirando” Srđan Srdić dobio je nagradu ustanovljenu u znak sjećanja na književnicu i mirovnu aktivistkinju Biljanu Jovanović (1953.-1996.).
Nagrada “Edo Budiša” obuhvaća mjesec dana boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu, te sudjelovanje u Festivalu europske kratke priče 2012.
2. Mjesec dana stipendijskog boravka u Grazu, Austrija: Kristina Posilović
Kristina Posilović rođena je 1982. godine u Rijeci gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski jezik i književnost. Godine 2006. upisuje doktorski poslijediplomski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je sada apsolventica. Od travnja 2010. godine radi kao asistentica – vanjska suradnica na Odsjeku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Predsjednica je Udruge žena u znanosti i umjetnosti (ŽUZ) u Rijeci, članica je Udruge “parNas” (Rijeka), pjesničke grupe Družba (Rijeka), te članica-suradnica Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci.
Objavila je četiri zbirke poezije: Agara (DHK Rijeka, 2005.), pHI Odessa (DHK Rijeka, 2007.), Barcelona (DHK Rijeka, 2009.) i Canto azzurro (ICR, 2012.). Izbor iz poezije objavljen joj je na makedonskom jeziku u časopisu “Sovremenost” (Skopje).
Četvrta zbirka pjesama Kristine Posilović pod nazivom Canto Azzurro objavljena je u travnju 2012., u Izdavačkom centru Rijeka. Zbirka se sastoji se od trideset i jedne pjesme u kojima se prati desetogodišnje lutanje suvremenoga Odiseja; muškarca-pomorca-ljubavnika koji se u pjesmama izravno obraća čitateljima/icama kao svojoj Drugoj – onoj koja ga čeka kod kuće. Pjesme – minijature s mnoštvom sažetih osjetilnih preokupacija spomenutoga Odiseja dotiču čitatelje/ice poput energetskih-poetskih injekcija. Nezaobilazna su, i u ovoj zbirci Kristine Posilović, prostorna zacrtavanja poetskoga sanjarenja pa je tako jedan od najpoznatijih toposa ove zbirke Maroko; kao mjesto otkud je “lakše vidjeti dom kad si domu tako blizu”.
3. Mjesec dana stipendijskog boravka u Kući za pisce-Hiži od besid u Pazinu: Slobodan Tišma
Slobodan Tišma (1946), svestrani je umjetnik, autentični predstavnik stvaraoca koji dosljedno i beskompromisno djeluje s društvene margine. Na novosadskoj umjetničkoj sceni aktivan je od kraja šezdesetih godina kao avangardni konceptualist i književnik, a osamdesetih godina kao frontmen kultnih rock-grupa Luna i La strada. Knjige, međutim, počinje objavljivati tek sredinom devedesetih; objavio je tri zbirke poezije, pjesnički dnevnik “Blues Diary” (2001.), zbirku priča “Urvidek” (2005) i romane “Quattro stagioni” (2009) i “Bernardijeva soba” (2011). Tišmin posljednji roman, koji se na originalan način referira na biografiju i djelo poznatog korčulanskog arhitekta i dizajnera Bernarda Bernardija produbljujući značenje niza jadranskih motiva, nagrađen je 2012. godine NIN-ovom nagradom, najuglednijom srpskom književnom nagradom danas.
4. Mjesec dana stipendijskog boravka u Književnom svratištu u Ližnjanu: Ana Božičević
Ana Božičević je mlada, nagrađivana prevoditeljica i pjesnikinja koja je godinama aktivna na pjesničkoj sceni u New Yorku, na instituciji Stain of Poetry. Dobitnica je nagrade za prevodilački rad, autorica je i zapažene pjesničke knjige, a jedna je od autorica zbornika “A megaphone” u kojem su objavljeni i eseji hrvatskih pjesnikinja.
5. Mjesec dana stipendijskog boravka u Književnom svratištu u Ližnjanu: Kristina Kegljen
Kristina Kegljen (1987) studira anglistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu te dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Pobjednica je natječaja “Na vrh jezika” Algoritma i Zareza (2007.), te dobitnica Rektorove nagrade za poeziju (2009.). Objavila tri zbirke pjesama (Capricorn, 2007., Matica Hrvatska; Ne poklanjaj srce divljim stvorovima, 2009., Algoritam; Geleri i grožđice, 2011., HDP).
6. Mjesec dana stipendijskog boravka u Rezidenciji Kamov u Rijeci: Alen Bešić
Alen Bešić rođen je 1975. godine u Bihaću (BiH), diplomirao je i magistrirao na Odsjeku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je dvije knjige poezije, te knjige izabranih književnih kritika i eseja Labirinti čitanja (2006.) i Nepouzdani obrazac (2012.). Bavi se književnom kritikom, esejistikom i prevodi s engleskog jezika (za prijevod je 2010. godine dobio i nagradu Društva književnika Vojvodine). Član je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Od 2007. godine radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja. U tom časopisu surađuju i brojni autori iz regije. Upravo zbog svestranog djelovanja u području književnosti, ali i zbog poticanja suradnje autora i autorica različitih generacija iz različitih država, Alen Bešić zaslužuje nagradu: stipendija Grada Rijeke.
7. Nagrada “Jure Grando” – jednomjesečni stipendijski boravak u Kringi za pisca horora: Goran Skrobonja
Goran Skrobonja rođen je 1962. godine u Beogradu. Objavio je horor roman Nakot (1993.), te zbirke horor priča Od šapata do vriska (1996.) i Šilom u čelo (2000.). Autor je i Bleferskog vodiča za horor (1995.) te koautor djela La Rue – grafički roman (nagrada BEDECOUVERT za najbolji debitantski strip-album, 2000.). Zastupljen je u Antologiji nove srpske fantastike. Priredio nekoliko antologija horor i SF književnosti. Prevodio Stephena Kinga, Dana Simonsa, Iana McDonalda i mnoge druge autore. Vlasnik je izdavačke kuće Paladin, koja uz ostalo objavljuje godišnje tematske antologije SF i horor priča autora iz regije. Živi i radi u Beogradu. Posljednji roman Gorana Skrobonje “Čovek koji je ubio Teslu” zanimljivo je multižanrovsko djelo koje ujedinjuje povijesni roman, kriminalističku priču, znanstvenu fantastiku s društvenom kritikom pomoću koje autor gradi sliku (srpskog) društva u ne tako dalekoj budućnosti i kritički se postavlja prema pojedinim ključnim razdobljima balkanske povijesti. Skrobonja je, također potaknut veličinom Teslinog intelektualnog potencijala i njegovim stvarnim otkrićima, nedvojbeno uspio stvoriti uvjerljiv svijet likova koji prestaju biti ograničeni prostorno-vremenskim koordinatama te na suptilan način čitaocu predočuju Teslin lik pomoću metafore prelaska granica općeprihvaćenih znanstvenih spoznaja ili pak pukih društvenih konvencija.
8. Mjesec dana stipendijskog boravka u Bosanskoj kući u Vranduku kraj Zenice: Romana Brolih
Romana Brolih (1972., Zagreb) godinama je objavljivala poeziju u brojnim časopisima, a njezina je kratka priča “Ko je to došel Cilika?” nagrađena trećom nagradom na Večernjakovom natječaju. Prošle godine u izdanju Stajergrafa iz Zagreba objavljena joj je vrlo zapažena pjesnička zbirka “Svemir u prahu”. Riječ je o knjizi u kojoj se osjeća utjecaj slamnigovske poetike, ali i šansone. Andrea Zlatar u predgovoru ističe: “Bez sumnje, pjesnički subjekti Romane Brolih žive danas i ovdje, svjesni su tranzicijske stvarnosti i postmodernog urbaniteta, posvemašnjeg ali uvijek funkcionirajućeg licemjerja. Subkulture i supkultura, različitost koja vodi do nepostojanja, društvene izbrisanosti”. Poezija Romane Brolih pravo je jezično osvježenje, intertekstualno je također zanimljiva i svakako zaslužuje poticaj, odnosno nagradu.
9. Nagrada Grada Pazina za najbolje djelo o Istri: Branko Lučić za roman “Čovjek koji je pao s neba”
Istarska nagrada dodjeljuje se Branku Lučiću za knjigu “Čovjek koji je pao s neba – Munchhausenov uvod u istarsku fantastiku”. Branko Lučić rođen je 1954. u Puli, a zavičaj mu je gradić Lindar nedaleko Pazina. Upravo je taj gradić, govor tamošnjih ljudi, te njegova mitologija, bio poticaj za pisanje ovog zanimljivog romana, čija je radnja vezana uz istarske i napose lindarske avanture baruna Munchhausena. Lindarci i barun zajedno prolaze kroz uzbudljive doživljaje, a pisac ih je opisao kroz nizanje dinamičnih pikarskih scena u kojima se izmjenjuju opisi života ljudi, razne zgode pustolova, susreti s nadnaravnim bićima iz predaja ovog dijela Istre, itd. Roman je posebno zanimljiv na stilističkoj razini, jer riječ je o sočnom govoru, hiperboličkim opisima, britkoj ironiji i zanimljivim dijalozima, te o atraktivnoj topografiji odnosno prikazu Istre iz kuta fantastike. Branko Lučić odlično se nastavlja na niz djela koja se bave fantastikom Istre i upravo svojim inovativnim i maštovim pristupom zaslužuje ovu nagradu.
Organizator: Pučko otvoreno učilište u Pazinu
U Pazinu, 19. svibnja 2012.
