Posjet knjižničara iz Međimurske i Varaždinske županije Istri

1/ NE ZNAM NASLOVITI

Knjižničari iz varaždinske i međimurske županije, nas 38, krenuli smo u subotu, 4. lipnja, po predviđenom rasporedu, u 5:30, put Istre. Negdje pri Rijeci, Sonja je primjetila kako se put već dugo “penje gore”. Tek što sam elaborirao kako je česti pleonazam prokazan i na filmu (H – 8 Nikole Tanhofera iz 1958.), s razglasa se javio vodič Kruno : “još malo ćemo se penjati gore, a onda silazimo dolje…” (!?)

Oko 10:30 stigli smo pred labinsku Gradsku knjižnicu koja je od kraja 2013. integrirana u autentični ambijent rudarskoga nasljeđa i dio je zaštićenog kompleksa industrijske kulturne baštine zvane “Pijacal”. Kompletni plan nije dovršen, ali ono što je, opravdava nekoliko nagrada koje su projektanti i arhitekti zaslužili. Pokraj naše grupe je naišao, žureći na sastanak, Tulio Demetlika, gradonačelnik Labina, ali je na zamolbu naše labinske voditeljice, održao pozdravni govor… neplanirano, ali profesionalno, vidi se da je čovjek u četvrtom mandatu. Nakon tog smo se, treći put tog dana, “penjali gore i silazili dolje” – pa u adaptiranom smo rudniku, na kraju krajeva.

[:]

Krenusmo put Pazina, glavnog grada Istre (upravne i administrativne poslove dijeli s većom Pulom). Obišli smo knjižnicu, čiji je skučeni prostor u nesuglasju s velikom zgradom Doma kulture u kojoj se nalazi… neki od velikih predvornih paviljona bi, uz omanje prilagodbe, omogućili knjižnom fondu da “prodiše”. Bilo kako bilo, u Pazinu su nas tek čekale pustolovine. Po rasporedu, slijedio je susret s mađarskim pjesnikom Ottom Tolnaijem, osobom zanimljive biografije i jake pjesničke riječi, autorom 32 knjige poezije, romana, eseja i monografija o slikarima. Prijateljevao je i surađivao, da nabrojimo samo neke, s Ervinom Šinkom, Danilom Kišem, Radomirom Konstatinovićem, Antunom Šoljanom, Ivanom Slamnigom… Prijeteća kiša je premjestila susret iz skučene Hiže od besid u Vitešku dvoranu pazinskog Kaštela, kraj kojeg je Pazinska jama, turistička atrakcija koju su domišljato premrežili s nekoliko sajli na kojima ju doslovno možete preletjeti. Atrakcija od koje vam se, pri pogledu samom, dižu trnci uz kičmu ! Tina je kratko komentirala : “I’llbeback !”

Moderator na druženju s Tolnaijem bio je Neven Ušumović, hrvatski književnik iz Vojvodine, po struci profesor filozofije, diplomirani komparatist književnosti, hungarolog, diplomirani knjižničar i prevoditelj s mađarskog jezika.

Već pod pljuskom, probili smo se do Hiže od besid, da je barem obiđemo. Ruševna zgrada u vlasništvu Grada Pazina obnovljena je zajedničkim sredstvima Istarske županije i Grada Pazina. Radovi na kući započeli su 2007., a dovršeni u studenom 2009. kada je svečano otvorena. Sastoji se od prizemnog prostora koji ima javnu namjenu (književne večeri, predavanja i slično) i garsonijere na katu, koja na mjesec dana postaje dom prevoditelju, umjetniku…

Književnik-gost preuzima ulogu domaćina i dočekuje publiku, predstavnike medija i književne javnosti. Prvi “stanar” bio je Robert Perišić, a poslije su se redali Maja Vidmar, Zoltán Medve, Milan Rakovac, Renato Baretić, Olja Savičević Ivančević, Sanja Lovrenčić, Oto Oltvanji, RusankaLjapova i drugi.

Sad već prolom oblaka, spriječio nas je da posjetimo pazinski JulesVerne Club, obližnji Beram te gotičku Crkvu sv. Marije na Škrilinah čiji su zidovi oslikani ciklusom fresaka Vincenta iz Kastva, ali nije Janju da kroz zavjesu kiše vuče 6 x 1,5 l Pasarete, lokalne Coca Cole.

Tek što smo, razbacani nevremenom, iz raznih smjerova, ušli u autobus, kiša je, po Murphyju, stala!

Odvezli smo se do Svetog Petra u Šumi, gdje smo se u OPG-u Pod Čerpinjon okrijepili, pa krenuli kući, a zanima li vas kako su tog dana izgledali oblaci nad Istrom, javite se Nadici iz Novog Marofa – fotografirala ih je 97 puta !

Dražen Sokolić

Osvrt kolege Dražena na posjet Istri, Pazinu, Kući za pisce

[:]