Rusanka Ljapova

Svako je putovanje putovanje prema samom sebi.  Uvijek se ogledaš u očima drugih i saznaješ nešto više o njima i o sebi. Tu, u Pazinu, u Hiži od besid među pticama, bujnim zelenilom drveća i sjajnim plavetnilom neba imala sam priliku na miru čitati, raditi i misliti.

Ovdje sam se trudila pripitomiti samoću, napuniti je smislom, samospoznajom. Obično se kaže da doma i zidovi pomažu. U Pazinu pomaže čak i čuvena Pazinska jama, koja vuče misao u svoje dubine i ublažuje nestrpljivost mudrošću vječnosti.

Zahvaljujući ljepoti prirode i darežljivosti ovdašnjh ljudi moj boravak u Pazinu postao je jedan neponovljiv doživljaj! Za mene, bugarskog prevoditelja živjeti u srcu Istre, osjetiti raznolikost i slojevitost kulutrnog identiteta njenih ljudi bila je izvrsna prilika, jer drugačije ne bih imala čula za istarski govor i književnost. Svoj jednomjesečni stipendijski boravak, dodijeljen na Međunarodnom susretu izdavača Put u središte Evrope, iskoristila sam u dva termina – u drugoj polovici svibnja i kolovoza, 2011. godine. Tako sam mogla da vidim Istru u proljeće i u kasno ljeto, da prisutstvujem na raznim manifestacijama, te da se spustim iznad ponora Pazinske jame.

Nije mi lako nabrojit sve što sam vidjela, ljude koje sam upoznala, svakako ću nešto ili nekoga propustiti, pa sam zato odustala od toga. Ali svi su se predjeli i likovi spojili u jednu neizbrisivu uspomenu, koja će zauvijek živjet u mom srcu pod magičnim imenom Istra.a href=”http://kucazapisce.hr/pisci/rusanka-ljapova/rusanka/” rel=”attachment wp-att-331″